Monday, December 7, 2015

Psihopate kao fatalni zavodnici

Da pisem na ovu temu inspirisao me je jedan komentar citaoca ovog bloga koji je, po svemu sudeci, psihopata, a koji je bio toliko ljubazan da nam u par detalja opise kako on "lovi" devojke po klubovima.

Evo konkretnog isecka, da ne trazite (a i da se ne desi da obrise):

"I u klubove izlazim sam. Stojim po strani i gledam ko se kako ponasa. Procenjujem ko je kakva osoba, ko sa kim kako komunicira. Kako devojka prica sa drugaricama, kako sa drugom, kako sa strancima, kako gestikulise, da li se dosadjuje, da li ocekuje ili pise neku poruku. Krajickom oka gledam i ucim, vagam da li je nagrada vredna truda. Umem spontano da procenim ljude a i da nabacim na sebe ulogu ili je mozda bolji izraz "stavim masku". To je kao hvatanje ritma neke pesme. Kad uhvatim ritam, kada instinktivno prozrem neku devojku koja mi je privukla paznju ja joj pridjem. Ne zelim ja od nje sex, ja zelim "borbu", izazov. Pridjem joj i nakon pola sata razgovora popunim rupe u svojoj predstavi nje kao osobe. Umem u tim trenucima da budem veoma vickast, sarmantan, umiljat - bilo sta po potrebi. Cim shvatim kakva je osoba predstavim se kao savrsen spoj i pustim je da to sama shvati. Ako ima decka (koji nije tu) pokusavam da saznam sto vise o njemu da bih video gde im veza ima trenja i da bih se uvukao "u procep" izmedju njih dvoje. Tokom veceri i razgovora testiram njene granice, gledam dokle ce me pustiti da idem i osvajam njeno poverenje pedalj po pedalj tako sto opravdavam mala poverenja koja mi ukazuje.
Na primer, ako ima neki medaljom ili nakit oko vrata, ja bez najave u toku razgovora posegnem rukom ka njenim grudima (tj medaljonu) cisto da bih video da li bi je takav potez uznemirio (za medaljon me zabole). Cak i u slucaju da je uznemiri, ucinim da se oseti glupo zbog svog nepoverenja tako sto joj zbunjeno prstom pokazem na medaljon, pitam da ga vidim i zasto tako reaguje. Kada pokusam da joj pogledam zadnji dzep na pantalonama ili "obrisem prasinu" sa dupeta razmislice dva puta kako da reaguje i da li ce opet ispasti nepoverljiva a dok razmisli "vec je gotovo".
Onog trenutka kada primetim da mi "jede iz ruke", da mogu da joj uzmem broj ako hocu, poljubim ako hocu, kresnem iste veceri ako hocu gubim interesovanje - odlazim do sanka ili wc-a i trazim novu "partiju". Opet - to je jace od mene, posle nekog trenutka ta osoba mi postaje dosadna."

Kladim se da je vecina devojaka procitala ovo i pomislila: Mene ne bi na taj nacin dobio sigurno! Medaljon, ruka oko struka i te fore?!

Ali varate se. Iako sve ovo zvuci kao gomila jeftinih trikova, ono sto je najvaznije ne moze se preneti na papir (ekran? :)) To je ta energija, taj neodoljiv sarm koji psihopata poseduje. Kad vas pogledom fiksira, nebitno je sta prica. Tada cak i "Zasto tako lepa devojka sedi sama?" postaje najlepsa izjava ljubavi.

Sta je to sto nas kod psihopata tako neodoljivo privlaci?

Kao prvo, to je njihovo samopouzdanje. Ne postoji nista sto je (normalnim) ljudima privlacnije od toga. Zene zele stabilne muskarce sigurne u sebe, muskarci zele takve lidere i prijatelje.

Vidite, psihopate nikad ne razmisljaju o tome da li ce se nekome dopasti ili ne. Normalni ljudi prilikom upoznavanja podsvesno imaju strah da nece ostaviti dobar prvi utisak. Mnogi se unervoze, narocito pri susretu sa fizicki privlacnom osobom. Osete nervozu ("leptirice") u stomaku. Usta im se osuse. Neki cak i pocrvene. To su sve nesvesne radnje koje nas odaju i onemogucavaju nam da budemo kul.

Psihopata je oslobodjen svih tih problema. Ni jednog trenutka ne pomislja na to kako nekome on izgleda sa strane. Njegova paznja usmerena je kompletno na vas. A to je, naravno, seksi.

Neki opisuju taj osecaj kao da ste pod reflektorom. Njegove oci i usi vas upijaju; vi ste u tom trenutku (i, samo u tom) jedina osoba na planeti za njega. Dodajte tome jos i to sto vas oponasa kao odraz u ogledalu-jos jedna taktika da biste osetili bliskost-i eto vaseg princa kog ste tako dugo cekali.

Dobar fizicki izgled se podrazumeva jer psihopate obicno veoma drze do toga: treniraju i lepo se oblace, pa cak  iako nisu prirodno lepi to, uz sarm, samopouzdanje i drzanje, ostane neprimeceno. A sigurna sam da ni od plasticnih operacija ne beze.

Sada svemu tome dodajte-lazi. Gomilu lazi. Jer, psihopata ce razgovarati sa vama, ali on je sa svakim sagovornikom druga osoba, kao sto je u gorenavedenom komentaru pomenuto. Reci ce vam tacno ono sto zelite da cujete, smejace se vasim salama kao da ste najduhovitiji na svetu, izgledace potpuno fasciniran i opcinjen.

I vi cete pomisliti-to je znaci ta ljubav na prvi pogled. To je to-kad se nadju srodne duse.

A u stvari- to je taj momenat kad se zrtva upeca.

Sunday, December 6, 2015

Psihopata kao vodja

Svakom coveku koji zna da 'mucne glavom' jasno je da je veliki broj psihopata ne samo na slobodi, vec i na veoma visokim polozajima.

Mnogi od njih svakodnevno donose vazne odluke koje se odnose na zivote svih nas.

Zbog toga su u svetu ratovi cesti, zivotna sredina je zagadjena, a resursi i bogatstva su krajnje nepravedno rasporedjeni.

Kako psihopate dospeju do vodecih polozaja? Zasto im ljudi veruju i kako dolaze do tolike moci?

Kao sto sam vec pomenula, psihopate umeju da budu veoma simpaticni, pogotovo ljudima koji im nisu iz najblizeg kruga. Svojim sarmom i oponasanjem empatije u stanju su da prosto opcine svoje sagovornike i siru javnost. Pored toga, deluju odlucno i neustrasivo, pa ih "normalni" ljudi cene kao vodje koji lako i sigurno donose odluke od kojih bi mnoge zabolela glava. Pri tom, nikome ni ne pada na pamet da, zapravo, ima posla sa nekom vrstom "robota"- ljudi bez trunke humanosti. Jednostavno, nije nam ni prirodno ni blisko da verujemo da tako nesto postoji. A pogotovo ne u nekome ko ume tako dobro da se pretvara.

Da li znate zbog cega madjionicaru uspeva da obmane ljude?

Zbog toga sto ljudi ne ocekuju prevaru na tom odredjenom mestu i u tom odredjenom trenutku. Paznja im je usmerena negde drugde.

Psihopate se koriste slicnim trikovima. Ljudi ne ocekuju da ce bas jedan doktor ili vladika biti bezobzirni psihopata sa vrlo mracnom stranom. Isto je i sa politicarom koji je "porodican covek" ili slavnom glumicom koju u svakom filmu dozivimo kao rod rodjeni.

To je zato sto nas psihopate vrlo dobro poznaju.

Oni nas svakodnevno studiraju. Posmatraju svaki nas pokret, mimiku, emociju.

Iako oni to ne mogu da osete, da imitiraju mogu i to veoma dobro.

Oni se igraju sa nama i smatraju nas nizim bicima.

U stanju su da uniste zivote milionima ljudi i da pri tom ni ne trepnu.

Nasa jedina sreca je u tome sto se tesko udruzuju. Njih mogu da vezu samo zajenicki ciljevi i licni interesi. Prevelika sujeta im je najveca mana i cesto ih sprecava da formiraju jace veze sa drugima.

Nas je neuporedivo vise. Osim sto imamo tu prednost da smo kompleksnija bica- socijalna bica koja osecaju ljubav, prijateljstvo, zajednistvo, jedinstvo...dakle, nesto sto je osnova iskrene srece a sto psihopata nije u stanju da oseti i pored sve moci i bogatstva, mi smo zajedno mnogo jaci i to ne smemo da izgubimo iz vida!

Kao prvo, osvestimo se! Ne dozvolimo da nas psihopata ubedi da je najpametniji, najlepsi, najvazniji- a to svaki psihopata o sebi misli!

Budimo oprezni cim uocimo tu "grandioznost"! Skromnost je prava vrlina genijalnih ljudi, a nijedan psihopata je ne poseduje, zapamtite to! Pored sveg pretvaranja, najteze im je da prikriju taj osecaj superiornosti u odnosu na druge.

Naucite da ih prepoznate i da se oduprete njihovom sarmu. Ne dajte da vas zavara lepota, moc, bogatstvo. Ne zaboravite svoja prava, budite hrabri da im se suprotstavite.

Jos jednom da naglasim: nas normalnih je mnogo vise.